Mala kuhinja, stari kolač i vjerovanje da dobra kruha spaja ljude. Evo kako je sve počelo.
Počelo je vikend hljebovima za prijatelje i susjede. Vijest se proširila brže nego što smo mogli peći, a uskoro smo zamijenili kuhinjski stol malim dućanom na uglu.
Danas smo pekara i kavana u jednom — ali srce svega toga nije se pomaknulo. Isti kolač, isto spora jutra, isti toplak doček.
Lokalno meljano brašno, pravo maslac i voće koje je u sezoni. Ništa što ne možemo izgovoriti.
Dugi, spori vrenja daju našem kruhu karakter. Dobar kruh se ne može požuriti.
Kavana bi trebala biti kao nečija kuhinja. Dođite kako ste i ostanite koliko god želite.
Naš dan počinje u četiri ujutro, kada se pečnjevi uključuju i prvi tijestima se oblikuju. Do otvaranja, pult je pun i cijela ulica miriši na doručak.
To je rani, brašnav, zamoran rad — i ne bismo ga zamjenili ni za što. Prava je radost dati nekome topli hleb i vidjeti kako se njihovo jutro malo poboljšalo.
Mali tim entuzijasta koji žive za ribolov — i sigurno će znati što trebate prije nego što pitati.
Prije svih je na jezeru, čuvar tradicije, najsretniji sa plijenom u rukama.
Provjerava sve do savršenstva svakog jutra i rado će pričati o vrstama riba cijeli dan.
Topao pozdrav pri dolasku i onaj koji pamti vaš omiljeni ribolov.
Sjedite uz jezero, bacite udicu i ostanite malo duže. Čekamo vas.